Crkva sv. Frane

Crkva · Ul. Ivana Mršića 26, Pag

Gradnja Crkve Sv. Frane s franjevačkim samostanom najkasnije je započeta i najdulje je trajala. Iz fondacijske isprave crkve Sv. Jurja i Marka jasno se vidi kako 1465. godine još nije bila znatnije izgrađena. Da je od tada gradnja uznapredovala, a crkva dobila funkciju, govori činjenica da se nešto prije 1488. ondje vrše pokopi. Ipak, radovi su dosta dugo potrajali, o čemu svjedoči grb Bartola Pesara (paškog kneza od 1527. do 1530. godine) na pročelju. Do 1579. godine crkva je bila potpuno dovršena i dobro opremljena. Imala je pet oltara, a na glavnom se nalazila oltarska pala.

Kao i kod ostalih paških crkava, i gradnja Crkve Sv. Frane započela je od svetišta izrađenog u gotičkim oblicima. Međutim, nakon dugotrajne gradnje, na pročelju se već sasvim jasno ispoljava renesansni stil. Po tlocrtu i prostornoj koncepciji, i Crkva Sv. Frane predstavlja tipično rješenje jedinstvenog prostora uz naglašenu jednostavnost oblika. Izdužena je, pomalo nepravilna pravokutna građevina s pravokutnom apsidom, te predstavlja uobičajen tip propovjedničke crkve, karakterističan za gotičko graditeljstvo u dalmatinskim gradskim sredinama.

PrOd tri oltara, tek onaj s bočne strane ima oltarnu palu s prikazom Raspetoga Krista, koja je dosta oštećena te loše prebojana.

Nacrti iz 1831. godine svjedoče da je apsida bila presvođena pomoću zrakasto postavljenih rebara. Trijumfalni luk je polukružan, s profiliranim vijencem renesansnih odlika. S druge strane, zvonik za dva zvona u obliku preslice, smješten na začelni zid, ponovo iskazuje gotički stil. Na oba bočna zida u sredini se nalaze vrata, a na južnom zidu također i dva visoka prozora s polukružnim završetcima. Pročelje je potpuno renesansno. Iznad karakterističnog portala s trokutnim zabatom je okrugao prozor skromno profiliranog okvira. U originalnom pločniku sačuvano je nekoliko nadgrobnih ploča (najstarija iz 1489. godine), uglavnom bez ukrasa.

Od samostanskog kompleksa danas više ništa nije sačuvano, a na njegovu su mjestu podignute novije stambene zgrade te nam je njegov izgled poznat jedino na osnovi nacrta iz 1831. godine. Na njima je vidljivo da je bio nešto razvijeniji nego onaj dominikanskog samostana, očito namijenjen brojnijoj redovničkoj zajednici, ali prilično skroman. Crkva i samostanske zgrade na kat zatvarale su pravokutno dvorište s tri strane, dok je četvrtu zatvarao ogradni zid. Sjeveroistočno i jugoistočno od kompleksa samostanskih zgrada, između njih i gradskih bedema, bio je smješten vrlo prostran vrt koji je ujedno predstavljao i nasip gradskog bedema. Crkva Sv. Frane još uvijek je u funkciji, a nedavno je obnovljena.

Izjava o pristupačnosti