Dominikanski trg

Trg · Dominikanski trg, Pag

Trg je dobio ime po nekadašnjem samostanu otaca reda sv. Dominika, koji su u Pagu imali i samostan i crkvu sv. Ante Opata (Sv. Križa).

Dominikanski samostan i crkva Sv. Ante Opata (Sv. Križa) građeni su tijekom druge polovine 15. stoljeća. 1457. godine Ratko Sprehnić i Ilija Radovanović, pročelnici bratovštine Sv. Antuna, ugovorili su sa šibenskim graditeljem Jakovom da im sazida crkvu posvećenu njihovu zaštitniku, zahtijevajući da bude iste dužine, širine i visine kao i crkva Sv. Petra na Prosiki. Zid je morao biti onakve ljepote i kvalitete koju je majstor Radić Pokrajčić postigao na gradskim zidinama. Majstor Jakov se također obvezao postaviti trijumfalni luk i sve prozore, koje će mu naručitelji dati već izrađene, te izraditi i postaviti dvoja vrata. Gradnja je zasigurno bila dovršena prije 1465. godine, no radovi na crkvi i samostanu trajali su i dalje, tako da su još 1492. godine oporučno ostavljane manje sume novca i donirana sredstva za gradnju. Godine 1493. godine u nju je preneseno "čudotvorno raspelo" iz crkve Sv. Ante Opata u Starom Gradu, što je pouzdan pokazatelj da je tada bila potpuno dovršena. U spisima apostolskog vizitatora Augustina Valiera 1579. godine zapisano je kako je crkva u to vrijeme imala pet oltara: glavni, na kojem se nalazilo spomenuto raspelo i prikladna slika, oltar Sv. Ante Opata s prikladnom slikom, oltar Sv. Ivana Evanđeliste sa starom slikom, oltar Sv. Vincenta sa starom slikom i oltar Gospe od Ružarija sa starom, ali prikladnom slikom. U crkvi i sakristiji nalazilo se nekoliko srebrnih raspela, kaleža i drugih predmeta za liturgijsku upotrebu. Ukidanjem samostana za vrijeme francuske okupacije crkva je izgubila funkciju. Oltar sv. Križa kao i oltar Gospe od Ružarija preneseni su u Zbornu crkvu.

Godine 1831. predloženo je da se crkve Sv. Ante Opata i Sv. Frane pretvore u skladišta za sol, što na sreću nije ostvareno, no tom su prilikom izrađeni precizni arhitektonski snimci obiju crkava, pripadajućih samostanskih kompleksa i dijela gradskih zidina.

Prelaskom samostanskog kompleksa u privatno vlasništvo crkva je pretvorena u obiteljsku kuću, podijeljenu na dva kata, pri čemu su na zidnom plaštu zazidani stari otvori, a probijeni novi. Apsida je porušena do temelja, a trijumfalni luk zazidan. U međuvremenu su se stambene prostorije u istočnoj polovini crkve urušile, dok su one u zapadnoj još u funkciji. Također su i samostanske zgrade dijelom porušene, a dijelom preuređene u kuće za stanovanje.

Crkva Sv. Ante sagrađena je kao jednobrodna pravokutna građevina (15,75 x 8,20 m) s nepravilnom četvrtastom apsidom (5,25 x 5,25 m). Izgleda da je nepravilnost apside bila uzrokovana smjerom pružanja sakristije i samostanskih zgrada što su se na nju nastavljale, a koje su slijedile smjer pružanja gradskih bedema. Čeoni luk apside bio je šiljast, gotički, a vjerojatno je bila presvođena prelomljenim poluvaljkastim svodom.

Do danas je sačuvan tek zidni plašt, s ulične strane zidan od glatko klesanih kamenih blokova, a s dvorišne znatno rustičnije klesanih blokova. Apsida je porušena, tako da je njen obris vidljiv tek u temelju, a djelomično je sačuvana sakristija i vrata što su komunicirala s apsidom. Sačuvan je i dio vijenca trijumfalnog luka. Unutarnji prostor građevine potpuno je izmijenjen gradnjom stambenih prostorija. Izvorni otvori na zidnom plaštu su zazidani, pa je tek u strukturi zida na pročelju moguće uočiti da se iznad portala nalazio okrugli prozor, a na starim je fotografijama vidljivo kako je glavni portal imao jednostavan kameni okvir i lunetu s prelomljenim lukom.

Kompleks samostanskih zgrada u potpunosti je prilagođen urbanoj strukturi novoizgrađenog grada. Naime, umjesto uobičajene situacije u kojoj se samostanske zgrade okupljaju oko pravokutnog dvorišta, u paškom su dominikanskom samostanu one izgrađene tako da prate smjer pružanja gradskoga zida, tako da je i veliko dvorište dobilo nepravilan oblik. Premda je izvornu situaciju teško u potpunosti rekonstruirati, na osnovi nacrta iz 1831. godine može se zaključiti kako je redovnička zajednica bila malobrojna te nije imala potrebu za većim brojem prostorija za stanovanje. Na mjestu nekadašnjih samostanskih zgrada i dijela dvorišta danas se nalaze novije stambene zgrade, od kojih tek jedna, sudeći po smjeru pružanja, zauzima dio nekadašnjih samostanskih prostorija. Sačuvana je i kruna cisterne, koja se danas nalazi unutar dvorišta jedne od stambenih zgrada, ali koja je još uvijek u upotrebi.

Posebnu zanimljivost paškog dominikanskog samostana predstavlja način na koji je zemljani nasip gradskih zidina iskorišten kao vrt samostanskog kompleksa, čime su vješto spojene dvije korisne funkcije.