Zborna crkva sv. Marije

Crkva · Ul. Jurja Dalmatinca 1, Pag

Paška je zborna crkva jedan od bitnih spomenika paške identifikacije, a njen dominantan položaj na glavnom gradskom trgu čini je jednom od ključnih točaka u doživljaju prostora grada. Posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije i započeta polaganjem kamena temeljca 18. svibnja 1443. godine, kada je ujedno i počela izgradnja današnjeg grada Paga. Prve su radove izvodili zadarski graditelji Pavao i Juraj Dimitrovi, te su oni podigli glavnu i dvije bočne apside. Sve su četvrtastog oblika. Bočne apside presvođene su gotičkim križno-rebrastim svodovima, jednostavne profilacije rebara. Imaju šiljaste trijumfalne lukove koji su oslonjeni na skromno ukrašene polukapitele pilastara. Svod glavne apside nije se sačuvao u izvornom obliku, već je kasnije zamijenjen ravnim stropom. Trijumfalni luk glavne apside je polukružan, oslonjen na pravokutne pilastre, s polukapitelima ukrašenima motivom lišća. Prostor svetišta uzvišen je u odnosu na ostali dio crkve za četiri stube koje se nalaze neposredno pred apsidama.

Radovi su nastavljeni 1466. godine, kada je nadstojnik gradnje, Juraj Mišolić, sklopio ugovor s Jurjem Dalmatincem za dovršenje ili pregradnju apsidalnog zida. Na realizaciji Jurjeve zamisli – izrade pročelja – sudjelovalo je nekoliko majstora, odreda njegovih bliskih suradnika. Najvrijednije skulptorsko djelo na pročelju je reljef u luneti portala, sačuvan na svom izvornom mjestu. U luneti je na monolitu u visokom reljefu prikazana kompozicija Bogorodice zaštitnice. Bogorodica stoji u sredini, u punoj visini lunete, i raširenim rukama pridržava raskriljeni plašt, pod kojim su smještene dvije grupe vjernika: rukama sklopljenim za molitvu ili ispruženima otvorenih dlanova. S Bogorodičine lijeve strane prikazano je nekoliko ženskih likova; odjevene su u suvremenu nošnju s karakterističnim renesansnim pokrivalima za glavu, paškim pokrivacama.

Marko Andrijić nešto prije 1487. godine artikulira unutrašnjost crkve podižući zidove srednjeg broda, kada i natkriva crkvu. Između 1491. i 1492. godine, Andrijić s Nikolom Alegretijem dovršava radove na pročelju. Time je crkva konačno bila dovršena i u mogućnosti preuzimanja uloge glavne gradske crkve.

Zvonik, podignut sa sjeverozapadne strane crkve, gotovo je čitavo stoljeće mlađi od crkve i ostao je nedovršen. Podignut je za vrijeme uprave kneza Leona Bemba, o čemu svjedoči njegov grb s imenom i godinom (1561.). Pripada renesansnom slogu, ali je po zamisli ipak nastavak tradicije koja seže još u doba romanike. U zvonik su, bočno, naknadno uzidana dva reljefa: jedan s likom Boga Oca, te drugi s likom anđela.

Unutarnji prostor crkve podijeljen je u tri broda sa sedam parova stupova povezanih elegantnim polukružnim lukovima. Ritam elegantnih glatkih stupova spojenih polukružnim lukovima daje osnovni pečat prostornoj artikulaciji unutrašnjosti, a ukrašeni kapiteli predstavljaju njen najizraženiji ukras. Figuralni motivi na tim kapitelima podsjećali su na radove majstora Marka Andrijića, što je potom i potvrđeno zahvaljujući kasnijim arhivskim nalazima. Vrlo je vjerojatno da su i zidarske radove na zidovima srednjeg broda izveli članovi njegove radionice.

Jugoistočni bočni zid obnovljen je 1776. godine, što se može iščitati iz natpisa uzidanog u gornjem dijelu prvog slijepog luka. Razveden je nizom plitkih slijepih arkada, a na njemu su otvorena dva jednostavna portala s trokutastim zabatima. Na povišenim zidovima srednjeg broda zazidani su izvorni gotički prozori, a umjesto njih su sa svake strane otvorena po dva barokna lunetarna prozora.

U unutrašnjosti crkve nalazi se sedam oltara podignutih u doba kasnog baroka. Svojom monumentalnošću ističe se glavni oltar, s recentnijom palom prikaza Uznesenja Marijinoga, koju je krajem 19. stoljeća naslikao Ludvik Kouba. Taj oltar, kao i onaj Sv. Sakramenta, djelo je Mihovila Coste iz Feltre. Oltar Sv. Valentina podigao je poznati majstor Gasparo Albertini. Na oltaru Blažene Djevice Marije od ružarija petnaest je minijatura s prikazom otajstava svete krunice, što predstavlja rad Giambattiste Pitterija.

Izjava o pristupačnosti